-
Ti si meni najbolja, znaš?
Pristavila si džezvu za kavu i otišla na WC.
To je naš obiteljski sastanak i redovito stojim uz tebe dok sve obaviš.
Ti radiš isto dok ja obavljam svoje. Tako je jedino fer.
Počela si me maziti po butiću i vaditi krmelje.
Sretan mi rođendaaaan!
Tek je drugi, ali bitno je da je s tobom.Nebitno mi je nosiš li staru trenirku ili oblačiš svoj omiljeni sako,
Ti si meni najbolja, znaš?Uvijek kažeš “Ti si jedna lijepa cura, a lijepe cure imaju lijepe oke”.
A i ti si meni lijepa…šteta što to nekad ne vidiš.
Nebitno mi je nosiš li staru trenirku ili oblačiš svoj omiljeni sako,
Ti si meni najbolja, znaš?Toliko toga smo već prošle u ove dvije godine…
Sjećam se kad smo živjele u prvom stanu skupa.
S onim nekim likom.
Nije mi se baš svidjelo kako se ponašao.
Ni prema meni, ni prema tebi.
Često me znao šutnuti iz kreveta dok biste spavali,
a kad sam se jednom popiškila u dnevnom boravku bacio me na glavu u drugu sobu.Sjećam se kad smo živjele u prvom stanu skupa.
S onim nekim likom.
Nije mi se baš svidjelo kako se ponašao.Kad ste prekinuli, ti si morala otići…
ali sjećam se da si i dalje dolazila svaki dan kako bi se igrale i šetale.
Vodila si me na livade Novog Zagreba,
a onda je došao dan kad sam morala na operaciju.
Došli smo svo troje kod tete veta kao prava sretna obitelj.
Kad sam se probudila, samo si me ti dočekala.
On je morao otići…I bolje da je!
Iz tvog i mog života.
Ionako nikada nije imao vremena za mene i izgladnjivao me
pa sam jednom od dosade pojela košarkašku loptu.
Moram priznati da mi to nije trebalo…
Al’ bila sam tek beba od sedam mjeseci.
Nisam baš sve mogla znati.Kad sam se probudila, samo si me ti dočekala.
On je morao otići…Počinjala je zima, a on me htio vratiti u sklonište.
Ti to nikako nisi dozvolila, a onda si došla na ideju da me pošalješ…
U neki drugi grad!
Ih…Bilo je to naše prvo putovanje vlakom.
Nikad to neću zaboravit – bila sam glavna zvijezda u kupeu.Stigle smo onda u Osijek.
Tamo me dočekao neki stariji čovjek sijede kose s puno poslastica.
To je bio tvoj tata. Joj hehe.
Uvijek volim doći kod njega jer on mi potajno daje hranu,
a ti i on se oko toga uvijek svađate.Ih…Bilo je to naše prvo putovanje vlakom.
Nikad to neću zaboravit – bila sam glavna zvijezda u kupeu.Ti si opet morala otić, a ja sam odmah drugi dan u Osijeku pojela tvoju patiku.
Bila sam ljuta i zbunjena jer nisam znala zašto me opet nisi povela sa sobom.Ali onda si se vratila!
Po mene!
U Osijek!
I opet smo putovale vlakom.
I stigle smo u Zagreb u neki novi stan.Tamo sam uspješno pojela balkonska vrata,
čizme tvoje cimerice, jastuke s garniture,
posebno izdanje “Priča iz davnina” Ivane Brlić Mažuranić,
Nekoliko štokova…i onda je došlo vrijeme da se opet selimo.Ti si opet morala otić, a ja sam odmah drugi dan u Osijeku pojela tvoju patiku. Bila sam ljuta i zbunjena jer nisam znala zašto me opet nisi povela sa sobom.
A za sve to se pobrinuo tvoj bivši.
Puno puta nam je pomogao i baš sam se voljela igrati s njegovom kćeri.
Svidjelo bi mi se kad je bacala loptice,
ali nisam baš kužila što da radim kad vrišti moje ime i bježi od mene.
Jedino sam se bojala onih njegovih mačketina.
Issh.Znam da ti je bilo teško kad ste prekinuli.
I danas se sjećam kako smo se vratile kući te večeri, legle zajedno u krevet,
A ti si počela plakati…grlila si me do jutra i jecala.
Žao mi je što nisam mogla ništa drugo napraviti.
Ja sam ti ipak samo jedan obični pas…A za sve to se pobrinuo tvoj bivši.
Puno puta nam je pomogao i baš sam se voljela igrati s njegovom kćeri.Svoj drugi rođendan dočekujem u stanu tvoje najbolje prijateljice
jer je naš stradao u potresu.
Ali tu sam s tobom i tetkom!
I meni je stvarno najljepše s vama.
Tako da mi ništa više ne treba.Nadam se da će tako biti i iduće godine.
I one iza…i onda opet one godine iza te.
Jer ja sam jedan običan pas i imam samo tebe.A ti si meni najbolja, znaš?
-
Prekini blefirati
Sjedi za stol, provjeri karte i ne blefiraj.
Znaš da za to nema više vremena.
Djelitelju je isto dopizdilo i odavno se pita:
“Tko nastavlja igrati s ovakvim izgledima?”
Odgovor je očit i smiješan.Mi, ljubavi.
Najgore od svega je što sam shvatio da te ne volim…
Ja te se bojim.Sjedi za stol, provjeri karte i ne blefiraj.
Znaš da za to nema više vremena.A od toga je gore jedino što ti baš to želiš!
… da k’o pička sjedim na šanku i gledam na sat.
… da smišljam izlike zašto ne odgovaram na pozive.
… da se pravim da nisam primjetio da si ujutro obukla haltere.
… da se pretvaram da me ne smeta tvoje glumatanje svetice.
… da te dopodne podnosim, a popodne se pitam tko si.
Jebote…tko si ti?Najgore od svega je što sam shvatio da te ne volim…
Ja te se bojim.Sjetim se onda kako si skrivala tetovaže od svog starog.
Zaigrano si navlačila majicu preko ključnih kosti,
a kad bi nosila haljinu bez naramenica ne bi dala da te fotkam.
Otvorim album s tvojim golim slikama i pomislim kako to više nisi ti.
To je bilo neko vrijeme transparentnosti i naivnosti.
Naš kvazi-vrh.– Idem. Ne zaboravi rezervirati stol za sutra navečer – daješ mi uputu k’o da sam debil.
– Zašto Antun ne može rezervirati? – kažem i znam da sam sjeb’o.
– Zato što je bila naša ideja da idemo na dvostruki spoj – strjeljaš me pogledom,
uzimaš ključeve, a ja se borim svim snagama da te ne stjeram u kurac.
– U redu. Beštija? – pregrmim i pomislim kako bi te raspizdilo da ti kažem da je to bila tvoja ideja.
– Može. Barem s tim ne možeš pogriješiti – eto morala si s takvim nečim završit.Otvorim album s tvojim golim slikama i pomislim kako to više nisi ti.
To je bilo neko vrijeme transparentnosti i naivnosti.
Naš kvazi vrh.I tako uvijek bude.
Ja svoje karte otkrijem,
ti svoje držiš u ruci,
a djelitelj nam jebe mater.Nisi blefirala.
Ja bih samo volio da jesi.
…jer kad već možeš odglumit’ orgazam,
pomislio sam da možeš odglumiti i ljubav.
Jebote… tko smo mi? -
Bok tata…
Bok tata…
Opet vjerojatno neću doći za produženi vikend.
Nisam sigurna ni hoću li doći za Božić. Oprosti. Znaš da mi je gužva.
Ovo je velik grad i vrijeme, katkad mi se čini, da drugačije teče.
Ma ne opravdavam se…samo ti valjda želim reći da si mi u mislima.
Sjećam se kako si me kao malu zvao svojim ponosom…nekad bih ti se popela u krilo i zagrlila bih te svojim malim rukama pa bi mi dao pusu, ali bi me zasmetala tvoja brada od tri dana i brzo bih se izmigoljila. Često bih se bojala da ćeš pomisliti da te ne volim pa da zato bježim.
Mene je samo jako smetala ta tvoja brada.Ovo je velik grad i vrijeme, katkad mi se čini, da drugačije teče.
Ma ne opravdavam se…samo ti valjda želim reći da si mi u mislima.
Nekad bih postavljala preteška pitanja i još uvijek pamtim svaki tvoj uzdah prije odgovora kojeg nemaš spremnog. Ne zamjeram ti to. Ti si samo čovjek.
Mislim da si radio najbolje što si znao i imao najbolje namjere.
Baš kao i svi mi.
Danas si prošao Zagrebom i nismo se stigli vidjeti.
Baš kao i onaj dan kad si išao na Pantovčak preuzeti odlikovanje od Predsjednice.
Možda nikad nisam rekla, ali želim da znaš da sam tako ponosna na tebe.
Na sve borbe koje si izborio. Na sve zastave na pola koplja koje su tamo morale biti.
Znam da te muči što ne radim u struci, ali oprostit ćeš mi jer sam ja sretna.
Znam da ti nije pravo što sa strane radim još dva posla, ali tata…meni to nije krivo.
Znam da si šokiran tetovažama i ne poznaješ taj dio mene.
Čini se da postoji jedan dio mene koji se razvio u ovim godinama razdvojenosti.
Molim te, nemoj to zamijeniti sa sebičnošću ili fazom.Znam da te muči što ne radim u struci, ali oprostit ćeš mi jer sam ja sretna.
Znam da te ne moram više tražiti odobrenje za pokušaje i pogreške.
Samo želim da također znaš da sam svjesna da brineš. Svaki dan.
Iako nisam ona curica od 18 godina koju si ostavio u Zagrebu i koja je u prvih pola sata skoro završila pod tramvajem, negdje duboko u sebi jesam ona djevojčica koju si zvao ponosom i koja bi ti dala pusu u obraz dok bi me svrbila tvoja brada od tri dana.
Ona nikad neće nestati. Nadam se da to znaš.
Sjećam se kako si mi probao objasniti nakon zadnjeg prekida da je u redu nekoga izgubiti, ali se moram pobrinuti za sebe da mi ne treba tri terapeuta nakon što netko odluči otići iz mog života.
Zvučao si kao pravi stručnjak za odlaske.
Zapravo, žao mi je zbog toga.
I ujedno, hvala ti zbog toga.
U biti, sad već moram ići. Kasno je, a meni se malo sad muti pred očima.
Probat ću doći za Božić i povesti Costu. Možda padne snijeg pa odemo svi preko kod zoološkog šetati. Dotad, znaj da od mene imaš pusu u obraz bez obzira koliko dugo se nisi obrijao.