• Prebliski

    Znam da bježiš.
    Mislim da nećeš moći još dugo.
    Taj tvoj beskonačni krug preispitivanja i kreiranja scenarija.
    Preslatko je to.
    Ti si još slađa.

    Nisam ti se htio toliko približiti.
    Zapravo…nisam se znao skloniti od tebe.
    A kad bolje pogledam, nisi znala ni ti.
    …budi iskrena – nisi to ni htjela.

    Blisko je postalo baš sklisko.
    A jebiga…ak’ ćemo se već poskliznut.
    Ajmo zajedno.

    Nisam ti se htio toliko približiti.
    Zapravo…nisam se znao skloniti od tebe.

    Svaki put kad vidim tvoju poruku,
    poželim da je glasovna i da ću čuti kako dahćeš. 
    Ne želim se previše nadati.
    Jer znam da te krivi dodir može pretvoriti u slomljeno staklo koje će sječi pod svakim kutom.

    Nisi ti zbog tog kriva, znam ja to.
    Nadam se da znaš i ti.
    Malena, jebeš te budale što su te ponižavale dobrim namjerama kad si uložila sve.

    Ja sam im sada, najiskrenije, zbog toga zahvalan.

    Pogledaj se!
    Možeš imati koga god hoćeš. 
    Biraj. 

    Tako jako želim da odabereš mene.
    I urlao bih na šanku od sreće
    i svima okrenuo rundu da s vrata birtije vikneš
    “Daj meni što i njemu jer se nećemo ovdje dugo zadržat”.

    Malena, jebeš te budale što su te ponižavale dobrim namjerama kad si uložila sve.

    A ti si takva – s vrata znaš po što ideš.
    I tako bih htio da ideš po mene, malena.

    Evo ti gin. Evo ti tonic.
    Izuj se i daj mi da ti prstima prođem kroz kosu.
    Možemo šutit.
    Ionako smo sad za to dovoljno bliski.
    Prebliski.

  • ‘Pokušajte ponovno kasnije…’

    – Korisnik se trenutno ne može javiti, pokušajte ponovno kasnije – čuje se nakon trećeg poziva zaredom.
    Trebala bih sad već biti pametnija, zar ne?
    Smiješno je to kad pogledaš – imaš najbolju namjeru, ciljaš visoko, padneš nisko, a na kraju se tješiš da si “bogatiji za iskustvo”.  

    Aha. Super. Udari mi šamar da znam da sam živa.
    Mada…radije bih taj šamar u krevetu, nego pred ogledalom.

    Zbroji gubitke.
    Oduzmi dio sebe.
    I naravno…zaračunaj kamate.
    Jer, čitatelju, nema opasnijeg osjećaja od krivnje.
    A sreća danas ide na rate i datum dospijeća nije fiksan.

    Smiješno je to kad pogledaš – imaš najbolju namjeru, ciljaš visoko, padneš nisko, a na kraju se tješiš da si “bogatiji za iskustvo”.  

    Ne možeš, čitatelju, samo tako biti vrsni pilot svojih emocija
    i ne očekivati povremeni pad Blizanaca.
    Tvoj 9/11 je meni neko vrijeme bio svaki petak uz gin i Joy Division.
    A sad?

    Sad je to utorak. 

    Mamurna subota postaje mamurna srijeda.
    Prvi ketonal prije posla i jedan za vrijeme smjene.
    Danas jedem samo juhu i pijem vodu.
    Ne odgovaram na poruke i ne nudim opravdanja.

    – Vaš poziv je stavljen na čekanje – kaže milozvučna gospođa usred poziva. 

    Mislim da je sjebala. Netko je stavio moj život na čekanje,
    a nitko joj nije objasnio da ja odbijam čekati – ljude, prilike, odluke i vodu ispod mosta.

    Zbroji gubitke.
    Oduzmi dio sebe.
    I naravno…zaračunaj kamate.
    Jer, čitatelju, nema opasnijeg osjećaja od krivnje.

    Više od svega odbijam biti izlog za ljude koji samo razgledavaju i čekaju rasprodaju.

    Ne znam koga i što čekaš.
    I da li ti je to bolno.
    Nisam Dr. Seuss, ali vjerujem da bi on rekao nešto poput “Pametan pozna druge, a mudar pozna sebe”.

    Ako boli, nadam se da ćeš biti dovoljno pametan čitatelju,
    da shvatiš kad je vrijeme da budeš mudar.

    U protivnom…nabaci osmijeh u tom izlogu i čekaj žutu naljepnicu “AKCIJA”