• Dovoljno nastrano da bi bilo simpatično

    Ne mogu te voljeti svaki dan kako treba.
    Ne mogu raditi to ispravno u svakom trenutku.
    A priznaj – ne možeš ni ti.
    Mislim, nisi neka glupača pa da ti treba crtati, ali si tvrdoglava.

    A kad te prebaci gin…postaješ i bezobrazna.
    Taman po mojoj mjeri.

    Mislim, nisi neka glupača pa da ti treba crtati, ali si tvrdoglava.

    Onda se pokušavam uvjeriti da zaslužujemo jedno drugo.
    Ja tebe jer me ne pokušavaš mijenjati,
    a ti mene jer te za razliku od njega pustim da svršiš.
    Kažeš – lijepo ti je to, a istina je da zaslužuješ i više od toga.

    Jer ti definitivno nisi moja bolja polovica…
    Ja sam samo tvoja gora.

    Ni ne želim biti tih “pola”.
    Ja bi’ bio tek petina, jer mi se ostalo, iskreno, ne da.

    – Voljela bih razgovarati o onome jučer – zahtijevaš polustidljivo.
    U glavi sam ti već kupio nešto lijepo što će ublažiti ovaj slobodan pad od rasprave.
    – Kojem? – pravim se glup jer će te to dodatno raspizditi.
    A onda i ohrabriti, a to je najstrašnije.

    Kažeš – lijepo ti je to, a istina je da zaslužuješ i više od toga.

    Jer ti definitivno nisi moja bolja polovica…
    Ja sam samo tvoja gora.

    Eh, tvrdoglava djevojčice…
    Previše očekuješ. 

    Možda sam nekada bio tvoj partner u zločinu, a sad?
    Budi realna, sad sam samo ovo drugo.
    Nisam, doduše, uvijek zločin, ali svaki dan sam kazna.
    A ti kao da voliš kad boli.
    Dovoljno nastrano da bi bilo simpatično.

    – Mislim da se nismo razumjeli jučer oko dogovora – počinješ objašnjavati.
    Zar samo jučer?! Eh moja djevojčice…
    -Mogao si mi reći…- poslije ovih riječi sam prestao slušati.

    Eh, tvrdoglava djevojčice…
    Previše očekuješ. 

    Jer kod “Mogao si” počinje moja kazna.

    Znam da jesam…ali nisam.
    Jer te ne mogu voljeti svaki dan kako treba.
    Ne mogu to raditi ispravno u svakom trenutku.
    A priznajem – ne znam jesam li to ikad htio.