• Hej…kako si?

    -Hej, kako si? – natipkam i gledam u te tri riječi, zarez i upitnik. 
    Više kao da oni gledaju mene.
    S osudom i poniženjem.
    I to ne mojim.
    Već tvojim. 

    Već me strah jer ne znam što bih te sljedeće pitao.

    -Hej…kako si? – možda manje jadno izgleda s trotočjem.
    Volio bih da shvatiš da me sada zaista zanima.
    Jer te to nikada nisam pitao.
    Ni kad bi imala najbolji dan, a pogotovo ne kad bi imala najgori.

    Volio bih da shvatiš da me sada zaista zanima.
    Jer te to nikada nisam pitao.

    Tad bi me najmanje zanimalo.

    Vidio sam kako si inače žilava;
    Tukla si se sa životom i prije.
    Nekad knockout, nekad high-kick.
    A u čeljusti i dalje imaš sve zube…
    Najsjajnije.

    I smijala bi se nakon tog najgoreg dana.
    Kojeg ja ne bih učinio manje lošim ili ga pokušao učiniti boljim.
    Najglasnije bi se smijala.
    S tim najsjajnijim zubima.
    A ja?

    Gledao bih kako si hrabra…
    Neprimjetno te tapšao po leđima i mislio kako se smiješ zbog mene;
    Kako sam dovoljan i prisutan;
    Kako te nikad ne trebam pitati “Kako si?”.

    Tukla si se sa životom i prije.
    Nekad knockout, nekad high-kick.
    A u čeljusti i dalje imaš sve zube…
    Najsjajnije.

    -Jesi možda budna?- mislim da nema glupljih riječi, a te sam jedino odabrao.
    Neću ti ih poslati.
    Ne usuđujem se.
    Možda ne spavaš pa ćeš odmah vidjeti i onda opet neću znati što te dalje pitati.
    Jer nekako je prekasno da te pitam kako si.

    Možda si budna i imaš najbolji dan ikad.
    I opet si iz ringa života izašla kao pobjednica.
    I čestitaju ti.
    Tapšaju po leđima.
    Svi zubi su ti na broju.
    Sjaje kao i uvijek.

    A ja?

    Ja bih htio znati kako si.

  • Tko će koga nego svoj svoga

    – I tako…- uzdahneš na šanku i signaliziraš konobaru da dotoči Pelin.
    “Majmune jedan glupi”, to je sve što mogu pomisliti.
    Sa mnom ćeš rundati u birtiji i žaliti se, dok ona pakira kofere.

    – Molio sam ju da razmisli, ali… – povjerovao bih ovome, ali bih te najradije ispizdio.

    Jer to jedino zaslužuješ – životnu šamarčinu i lekciju iz “zdravo za gotovo”.

    “Majmune jedan glupi”, to je sve što mogu pomisliti.
    Sa mnom ćeš rundati u birtiji i žaliti se, dok ona pakira kofere.

    Ona treba nekog da je jebe kao da ju voli.
    U svakom trenutku.
    Više od toga treba da ju netko poštuje.
    A ne da ju se ponižava jeftinim potencijalom.

    Jadniče.

    Nosiš taj prsten koji je ona odavno skinula.
    A toga se dobro sjećam.
    Jer je dovršila svoju treću čašu vina, okrenula ga s prsta i bacila u zid.

    – O jebem li mu milu mater…- ljutila bi se kroz zube nakon svake vaše svađe, a ja…
    Ja bih uvijek po sobi tražio prsten i ostavio ga u kuhinji.
    Ujutro bi znala gdje ga može naći i što je sinoć napravila.

    Od tog se nije skrivala.
    I ogolila se sa mnom.
    Kako s tobom, valjda, nikad nije.

    Nosiš taj prsten koji je ona odavno skinula.
    A toga se dobro sjećam.

    Nikad je nisam krivio.
    Ali tebe jesam.

    Nije mi te žao.
    Ni sada, ni onda.
    Tko te jebe.

    Hah…ona više ne.

    I ne naslađujem se, ali mi je tako jebeno drago da će
    konačno s osmijehom natočit Sauvignon i svršit’ bez grižnje savjesti.

    Nije mi te žao.
    Ni sada, ni onda.
    Tko te jebe.

    – I tako…- pravim se da sam slušao zadnjih deset minuta
    tvojih pizdarija kako ne možeš shvatiti gdje je pošlo po krivu.
    Rek’o bih ti ja, al’ ću ti radije naručit Pelin i pozvat taksi kad se rasplačeš.

    – Majmune jedan glupi – kažeš samom sebi i tražiš da poreknem.
    – Hoćeš ju zamolit’ da razmisli? – pitaš nikad pičkastijim stavom, a ja ne vjerujem. 

    – Ne bih se htio miješati…- otpijem Pelin do kraja pa dodam:
    “Al’ sjebano je to kad uzmeš nekoga zdravo za gotovo.”

  • Najskuplja

    Krenem pa stanem.
    Opsujem, al’ se nasmijem kad otvorim album s tvojim golim slikama s kojima ništa neću raditi.
    Sad si mi jedino tako dostupna.

    Tako mi i treba!
    To je jedino fer nakon što sam ja x puta bio nedostupan.

    U hodniku se osjeti tvoj najdraži parfem.
    Onaj koji ti nikad nisam kupio jer sam zaboravio na godišnjicu.
    Ili tvoj rođendan. 
    Ne pamtim se više.

    Opsujem, al’ se nasmijem kad otvorim album s tvojim golim slikama s kojima ništa neću raditi.

    Sjećam se dana kad sam sjedio u čekaonici i čekao da te pregledaju.
    – Nešto nije u redu s njom – rekla si s plitkim izdahom,
    gledavši u jednu točku ispred sebe dok sam jednom rukom vozio,
    a drugu držao na tvom koljenu.
    Znam da si to voljela i osjećala si se malo sigurnije.

    Brinuo sam se, ali nisam ti to htio pokazati jer
    znao sam kakva si – ti bi mene počela tješiti pa bih ja postao još veća pička.
    To ti nisam mogao dopustiti.
    Jednu stvar ću ti sad priznati.

    Bojao sam se što ćeš postati nakon izlaska iz ambulante.
    Bojao sam se kako ćemo ići dalje
    nakon što smo izgubili nešto što nismo ni imali.
    Bojao sam se krivnje i razočaranja i boli i
    tvoje spremnosti da sutra dan bez “jebem ti”
    skuhaš kavu i upališ Netflix kao da se ništa nije dogodilo.

    Brinuo sam se, ali nisam ti to htio pokazati jer
    znao sam kakva si – ti bi mene počela tješiti pa bih ja postao još veća pička.

    Bojao sam se tebe…
    Koja bi prestala voljeti mene.
    Jer iskreno…ni ja ne bih znao kako voljeti sebe tada.

    Do kraja ove rečenice, jasno je kako je taj izlet izgledao.

    Nisam znao drugačije i možda se čak nisam ni usudio,
    jer nikad nisam bio toliko hrabar da kažem “Sutra je novi dan, idemo dalje”. 
    To si bila ti.
    I ponekad moji prijatelji.

    Ali ti…
    Jebena životinjo. 
    Ne znam koji alkohol može podebljati činjenicu da ti se divim,
    ali ako ga nađeš – natoči duplo, zagrli me i odjebi ostatak svijeta.

    Molim te.

    Neću ti davat’ providne komplimente jer te ovog puta ne želim odvući u krevet. 
    Iako, hah…češće si ti mene jebala, nego ja tebe.
    Znaš točno na što mislim i iskren da ti budem – volio bih još jednom to doživjeti.

    Ne znam koji alkohol može podebljati činjenicu da ti se divim,
    ali ako ga nađeš – natoči duplo, zagrli me i odjebi ostatak svijeta.

    Al’ ništa od toga.
    Samo ću gledat’ redom sve tvoje gole slike
    I prepoznati osmijeh kojeg više nema.
    I nastavit se diviti pa bit’ pička.

    Voljeti te, al’ znat di mi je mjesto.
    A kraj tebe više nije.

  • Odmjereno zajebano

    Znam da se pretvaraš da spavaš.
    Danima se izbjegavamo da bude mir, a ovo postaje sve veći cirkus.
    U njemu nema naših majmuna, ali imamo najskuplje karte pa još moramo i sudjelovati.
    Ja sam tužni klaun, a ti glumiš onog sretnog.

    Ovo je sve samo ne smiješno.

    Nije da te ne volim…samo kad sam s tobom
    manje mrzim sebe nego s ijednom drugom.
    S njima je sve lako.

    Danima se izbjegavamo da bude mir, a ovo postaje sve veći cirkus.
    U njemu nema naših majmuna, ali imamo najskuplje karte pa još moramo i sudjelovati.

    S tobom je sve…odmjereno zajebano.
    I nekako si ne mogu pomoći.
    Pogotovo kad se praviš nedodirljiva.

    – Daj molim te se ustani i napravi nam kavu – promrmljala si i krenula se istezati kraj mene.
    Jebote… jel’ ti piješ sa šećerom il’ bez?
    Brzinski sam pobrkao.

    Ona pije s dosta šećera, smije se na moje gluposti i totalna je vanilija.
    Ti piješ crnu s mlijekom.
    Gorku, ne prehladnu i jebeš se k’o demon.

    Takav pakao mi s tobom odgovara.
    Sad kad se vratim na početak priče, oduvijek si bila vražja;
    Platila prvu rundu,
    komentirala konobara kojeg si jednom pojebala i
    još mi rekla da ćeš se javit ako me poželiš vidjet,
    jer se meni na faci vidi da ja hoću još.

    Ona pije s dosta šećera, smije se na moje gluposti i totalna je vanilija.
    Ti piješ crnu s mlijekom.
    Gorku, ne prehladnu i jebeš se k’o demon.

    Neki dan si ponovno stavila najdraži parfem.
    Onaj koji si nosila prvih godinu dana…cirkusa.
    Šta je ovo, bokte?!
    Spavamo skupa, pijemo kave, kuhamo i kad si raspoložena – daš mi da te izjebem.

    Ma čekaj malo… Zašto si opet počela stavljati parfem?
    Igraš u nekom novom cirkusu, ha?

    -Matija, ova kava je pregorka. Šta nisi stavio šećera? – požalila si se nakon prvog gutljaja.
    Na autopilotu ti dodajem dvije kockice.
    Čestitam! Uspjela si.
    Ovo ti je službeno najbolja točka.
    A ja sam na kraju samo majmun kojem odgovara gorka kava.

  • Dovoljno nastrano da bi bilo simpatično

    Ne mogu te voljeti svaki dan kako treba.
    Ne mogu raditi to ispravno u svakom trenutku.
    A priznaj – ne možeš ni ti.
    Mislim, nisi neka glupača pa da ti treba crtati, ali si tvrdoglava.

    A kad te prebaci gin…postaješ i bezobrazna.
    Taman po mojoj mjeri.

    Mislim, nisi neka glupača pa da ti treba crtati, ali si tvrdoglava.

    Onda se pokušavam uvjeriti da zaslužujemo jedno drugo.
    Ja tebe jer me ne pokušavaš mijenjati,
    a ti mene jer te za razliku od njega pustim da svršiš.
    Kažeš – lijepo ti je to, a istina je da zaslužuješ i više od toga.

    Jer ti definitivno nisi moja bolja polovica…
    Ja sam samo tvoja gora.

    Ni ne želim biti tih “pola”.
    Ja bi’ bio tek petina, jer mi se ostalo, iskreno, ne da.

    – Voljela bih razgovarati o onome jučer – zahtijevaš polustidljivo.
    U glavi sam ti već kupio nešto lijepo što će ublažiti ovaj slobodan pad od rasprave.
    – Kojem? – pravim se glup jer će te to dodatno raspizditi.
    A onda i ohrabriti, a to je najstrašnije.

    Kažeš – lijepo ti je to, a istina je da zaslužuješ i više od toga.

    Jer ti definitivno nisi moja bolja polovica…
    Ja sam samo tvoja gora.

    Eh, tvrdoglava djevojčice…
    Previše očekuješ. 

    Možda sam nekada bio tvoj partner u zločinu, a sad?
    Budi realna, sad sam samo ovo drugo.
    Nisam, doduše, uvijek zločin, ali svaki dan sam kazna.
    A ti kao da voliš kad boli.
    Dovoljno nastrano da bi bilo simpatično.

    – Mislim da se nismo razumjeli jučer oko dogovora – počinješ objašnjavati.
    Zar samo jučer?! Eh moja djevojčice…
    -Mogao si mi reći…- poslije ovih riječi sam prestao slušati.

    Eh, tvrdoglava djevojčice…
    Previše očekuješ. 

    Jer kod “Mogao si” počinje moja kazna.

    Znam da jesam…ali nisam.
    Jer te ne mogu voljeti svaki dan kako treba.
    Ne mogu to raditi ispravno u svakom trenutku.
    A priznajem – ne znam jesam li to ikad htio.