• O jednoj prijateljici

    Dobro mi ide s riječima…barem tako kažu.
    Katkad ih je teško odabrati.
    Pogotovo za ljude.
    Jer najbolji zaslužuju najbolje riječi, a to teško pronalazim.
    I ljude i riječi.

    Ti si jedna od njih!
    Imala sam tu sreću sasvim slučajno te pronaći.
    Mislim zapravo da si ti mene pronašla, ali više od toga…
    Vjerovala si u mene i brinula.
    Kad ja nisam.

    Jer najbolji zaslužuju najbolje riječi, a to teško pronalazim.
    I ljude i riječi.

    Kad nisam htjela jesti.
    Kad nisam mogla shvatiti.
    Kad nisam bila dobra.
    Prema sebi. 

    Ranjena i bez kompasa.
    Ali nikad bez cilja!
    To si uvidjela odmah.

    Mislim zapravo da si ti mene pronašla, ali više od toga…
    Vjerovala si u mene i brinula.
    Kad ja nisam.

    – Pa nisi ti u izlogu da se pored tebe netko šeće i
    uzima samo što mu se sviđa! – probala si mi objasniti,
    a mene je toliko bolilo da sam htjela razbiti i izlog i lutku.
    Da se barem malo rasječem tim staklom pa da nešto drugo počne boliti.

    Nikad to neću zaboravit…
    Ti trudna piješ toplu čokoladu sa šlagom, a ja plačem i pokušavam razumjeti.
    Nešto što si ti odavno shvatila.
    Hah, bolje rečeno – doktorirala.

    – Pa nisi ti u izlogu da se pored tebe netko šeće i
    uzima samo što mu se sviđa! – probala si mi objasniti,
    a mene je toliko bolilo da sam htjela razbiti i izlog i lutku.

    Nemam puno žena oko sebe, ali ne vlastitim odabirom.
    Ti si jedna od onih koja je odabrala mene.
    A ja se nadam da ću još dugo godina imati privilegiju birati tebe.
    Za člana svoje nepokorene vojske i prijateljicu za gin-tonic petkom navečer.

    Malo mi je glupo što ti jedino mogu reći hvala.
    I znaj da je to najmanje što od mene zaslužuješ.
    Jer kad sam bila loša prema sebi, ti si nesebično bila najbolja prema meni.

    A za najbolje ljude, hah…
    Rekla sam ti – najteže je pronaći najbolje riječi.