• Fine uvrede i kratki razgovori

    – Zdravo, mislim da se još ne znamo – pružam ti ruku pomalo bahato i kimnem glavom.
    Tako uvijek nastupim – rukujem se jače od pola muškaraca koje znaš,
    prva tema je o tebi, a onda ću ti vješto ispričati o sebi.
    Tek toliko da ti budem simpatična.

    Probat ću se nasmijati.
    Probat ćemo imati malo zanimljiviji razgovor od jelovnika pred nama
    i tražit ćemo način da sve ovo pretvorimo u anegdotu.

    Tako uvijek nastupim – rukujem se jače od pola muškaraca koje znaš,
    prva tema je o tebi, a onda ću ti vješto ispričati o sebi.

    Nudim ti poluzanimljive priče iz svog života jer kad bi čuo prave,
    jedna butelja bila bi premalo.
    Vjeruj mi, znam o čemu pričam.
    … jer riječi mi ne fali, a mogu i popit’.

    Sad se već trudim da mi opstaneš u očima kao potencijal.
    Jebiga…tvrdo, al’ nećemo se lagat.

    Pa nismo u braku.

    – Smatraš li se ambicioznom osobom? – znatiželjan si, a ja se pokušavam sjetiti
    kad si vidio moj životopis pa da se igramo da/ne upitnika.
    Kakvo glupo pitanje. Zar zbilja netko na to kaže “ne”?
    Najradije bih zijevnula, nimalo suptilno i pomalo degradirajuće.

    Sad se već trudim da mi opstaneš u očima kao potencijal.
    Jebiga…tvrdo, al’ nećemo se lagat.

    K’o što rade ljudi u braku.

    – Imam puno za pisati večeras – pokušavam s izlikom završiti večer
    jer shvaćam da nećemo naručiti još jednu butelju,
    a u našem razgovoru to mi je jedina ambicija.
    – Ah da, za nekoga tko živi od riječi, malo si nerječita – primjetio si.

    – Iskreno? – započnem prije najfinije uvrede koju ćeš dobit …

    Najradije bih zijevnula, nimalo suptilno i pomalo degradirajuće.

    – Mislim da sam imala prevelika očekivanja – slijedi neobična tišina.

    K’o i ona u braku kad se to prekasno otkrije.
    …kad nju svaku večer boli glava.
    …kad on plaća članarinu za teretanu u koju ne ide.
    …kad se pretvaraju da se vole.

    A ja, ako išta, barem imam ambiciju za fine uvrede i kratke razgovore.