Pristavila si džezvu za kavu i otišla na WC.
To je naš obiteljski sastanak i redovito stojim uz tebe dok sve obaviš.
Ti radiš isto dok ja obavljam svoje. Tako je jedino fer.
Počela si me maziti po butiću i vaditi krmelje.
Sretan mi rođendaaaan!
Tek je drugi, ali bitno je da je s tobom.

Nebitno mi je nosiš li staru trenirku ili oblačiš svoj omiljeni sako,
Ti si meni najbolja, znaš?

Uvijek kažeš “Ti si jedna lijepa cura, a lijepe cure imaju lijepe oke”.
A i ti si meni lijepa…šteta što to nekad ne vidiš.
Nebitno mi je nosiš li staru trenirku ili oblačiš svoj omiljeni sako,
Ti si meni najbolja, znaš?

Toliko toga smo već prošle u ove dvije godine…
Sjećam se kad smo živjele u prvom stanu skupa.
S onim nekim likom.
Nije mi se baš svidjelo kako se ponašao.
Ni prema meni, ni prema tebi.
Često me znao šutnuti iz kreveta dok biste spavali,
a kad sam se jednom popiškila u dnevnom boravku bacio me na glavu u drugu sobu.

Sjećam se kad smo živjele u prvom stanu skupa.
S onim nekim likom.
Nije mi se baš svidjelo kako se ponašao.

Kad ste prekinuli, ti si morala otići…
ali sjećam se da si i dalje dolazila svaki dan kako bi se igrale i šetale.
Vodila si me na livade Novog Zagreba,
a onda je došao dan kad sam morala na operaciju.
Došli smo svo troje kod tete veta kao prava sretna obitelj.
Kad sam se probudila, samo si me ti dočekala.
On je morao otići…

I bolje da je!
Iz tvog i mog života.
Ionako nikada nije imao vremena za mene i izgladnjivao me
pa sam jednom od dosade pojela košarkašku loptu.
Moram priznati da mi to nije trebalo…
Al’ bila sam tek beba od sedam mjeseci.
Nisam baš sve mogla znati.

Kad sam se probudila, samo si me ti dočekala.
On je morao otići…

Počinjala je zima, a on me htio vratiti u sklonište.
Ti to nikako nisi dozvolila, a onda si došla na ideju da me pošalješ…
U neki drugi grad!
Ih…Bilo je to naše prvo putovanje vlakom.
Nikad to neću zaboravit – bila sam glavna zvijezda u kupeu.

Stigle smo onda u Osijek.
Tamo me dočekao neki stariji čovjek sijede kose s puno poslastica.
To je bio tvoj tata. Joj hehe.
Uvijek volim doći kod njega jer on mi potajno daje hranu,
a ti i on se oko toga uvijek svađate.

Ih…Bilo je to naše prvo putovanje vlakom.
Nikad to neću zaboravit – bila sam glavna zvijezda u kupeu.

Ti si opet morala otić, a  ja sam odmah drugi dan u Osijeku pojela tvoju patiku.
Bila sam ljuta i zbunjena jer nisam znala zašto me opet nisi povela sa sobom.

Ali onda si se vratila!
Po mene!
U Osijek!
I opet smo putovale vlakom.
I stigle smo u Zagreb u neki novi stan.

Tamo sam uspješno pojela balkonska vrata,
čizme tvoje cimerice, jastuke s garniture,
posebno izdanje “Priča iz davnina” Ivane Brlić Mažuranić,
Nekoliko štokova…i onda je došlo vrijeme da se opet selimo.

Ti si opet morala otić, a  ja sam odmah drugi dan u Osijeku pojela tvoju patiku. Bila sam ljuta i zbunjena jer nisam znala zašto me opet nisi povela sa sobom.

A za sve to se pobrinuo tvoj bivši.
Puno puta nam je pomogao i baš sam se voljela igrati s njegovom kćeri.
Svidjelo bi mi se kad je bacala loptice,
ali nisam baš kužila što da radim kad vrišti moje ime i bježi od mene.
Jedino sam se bojala onih njegovih mačketina.
Issh.

Znam da ti je bilo teško kad ste prekinuli.
I danas se sjećam kako smo se vratile kući te večeri, legle zajedno u krevet,
A ti si počela plakati…grlila si me do jutra i jecala.
Žao mi je što nisam mogla ništa drugo napraviti.
Ja sam ti ipak samo jedan obični pas…

A za sve to se pobrinuo tvoj bivši.
Puno puta nam je pomogao i baš sam se voljela igrati s njegovom kćeri.

Svoj drugi rođendan dočekujem u stanu tvoje najbolje prijateljice
jer je naš stradao u potresu.
Ali tu sam s tobom i tetkom!
I meni je stvarno najljepše s vama.
Tako da mi ništa više ne treba.

Nadam se da će tako biti i iduće godine.
I one iza…i onda opet one godine iza te.
Jer ja sam jedan običan pas i imam samo tebe.

A ti si meni najbolja, znaš?