• Ne osuđujem te, ali nemam ni srama

    Ne znam kako se osjećaš.
    Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
    To je jebeno najgore – pretpostavka.
    Pa oboje smo zreli da znamo da su one ubojice realnosti o kojoj se ne priča.
    A o čem’ da s tobom pričam sad?!

    Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
    To je jebeno najgore – pretpostavka.

    -Hej, kako si?- najgluplje pitanje nakon svega.
    Nekad smo tako započinjali razgovor u firmi
    dok smo pravili onu bljutavu kavu i zbijali neumjesne šale o svima oko nas.
    Nismo mislili ništa loše, samo smo se smijali.
    Da, hah…samo to.

    Zvuči jednostavno i mudro, ali bez obzira na jednostavnost i mudrost…
    Nismo razgovarali više od godinu dana.

    Čak i shvaćam zašto je tako.

    Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
    Mislim da si to odavno shvatio.

    Ti si bio moj demon, a ja sam bila tvoj.
    Ma u tvojoj priči bila sam sigurno i gore od toga.
    Samoživa.
    Koristoljubiva.
    Usput ranjena.
    Kurvetina.
    Glupača.
    Manipulatorica.
    I najgore od svega kao takva – bila sam ti najbliža od svih…

    Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
    Mislim da si to odavno shvatio.

    A maknut si se morao kad sam naručila
    jednu tekilu previše u birtiji i izgubila kompas.

    Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
    Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.
    Ne zamjeram ti niti sjever niti jug.
    Što god se tamo odvijalo – valjda je trebalo.

    Kakva epizoda je bila onaj božićni party.
    Često ju poželim reprizirati.
    Al’ tad bih bila neki drugi lik i vrtili bismo neki drugi film.
    Možda. Ne znam. Pretpostavljam.
    A to tako jebeno mrzim.

    Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
    Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.

    Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
    pa se praviti da ćeš biti iskren.
    A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.
    Ali nema veze.

    Barem se igla smirila, a polovi su na svom mjestu.
    Ja preko puta tebe, a ti preko puta mene.
    Možda u novoj epizodi, ali nikako u reprizi.

    Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
    pa se praviti da ćeš biti iskren.
    A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.

    Jer taj film smo već odgledali i nije nam se svidio.
    A jebiga, sami smo krivi za scenarij.
    Naruči tekilu i ne pretpostavljaj.
    Jer nakon svega to bi bilo najgluplje napraviti.