• U 8 jebenih ujutro

    – Što me gledaš tako? – pitala ga je sjedeći mu u krilu dok otpija prvi gutljaj kave.
    Obožavala je ta jutra.
    – Kako? – uzvratio je s osmijehom i stavio joj pramen kose iza lijevog uha.
    Kao da je želi bolje vidjeti i natjerati ju da se smije.
    U 8 jebenih ujutro.
    Tko se smije tako rano?
    Valjda ako si s pravom osobom, ništa nije prerano.
    – Kao da pobjeđuješ trenutno – odgovorila je.

    U 8 jebenih ujutro.
    Tko se smije tako rano?
    Valjda ako si s pravom osobom, ništa nije prerano.

    Znao je on to.
    Bio je to full house, a svi za stolom su mislili da imaju bolje karte od njega.
    Taj djelitelj ga je nenamjerno usrećio.
    Onime što može izgubiti bilo kada.
    Jer sreća tako radi – kad se dijeli, oduzima se bez pitanja.

    Znao je on to.
    Bio je to full house, a svi za stolom su mislili da imaju bolje karte od njega.

    Jer za tim stolom svi misle da imaju dobitnu kombinaciju.
    Da su ulozi pravedni.
    Da svi mogu pratiti.
    Da nitko neće foldati.
    I da će na kraju, naravno, ako ne pobijediti
    … samo malo izgubiti.

    – U čemu? – ponovno je pitao da provjeri je li ona njegova dobitna kombinacija.
    – U svemu – odgovorila je impulzivno i baš kako je očekivao.
    Al’ tako ti je s pravom osobom – uvijek pobjeđuješ.
    U jebenih 8 ujutro ili u 8 navečer.
    Plešeš s njom i kad glazba stane i kad postane prljavo.
    Ali nisi Jennifer Gray i nije ni on Patrick jebeni Swayze.
    Ni ne trebaš se truditi biti netko od njih.

    Jer za tim stolom svi misle da imaju dobitnu kombinaciju.
    Da su ulozi pravedni.
    Da svi mogu pratiti.
    Da nitko neće foldati.
    I da će na kraju, naravno, ako ne pobijediti
    … samo malo izgubiti.

    – Jesam – priznao je u perfektu, a ona je nastavila piti kavu preko puta njega.
    U savršenom prezentu.
    Nasmijala se.
    Bilo je tek 8 jebenih ujutro, a on se zahvalio djelitelju i odšetao od stola.

    Jer on je već pobijedio.

    U 8 jebenih ujutro.

  • Odmjereno zajebano

    Znam da se pretvaraš da spavaš.
    Danima se izbjegavamo da bude mir, a ovo postaje sve veći cirkus.
    U njemu nema naših majmuna, ali imamo najskuplje karte pa još moramo i sudjelovati.
    Ja sam tužni klaun, a ti glumiš onog sretnog.

    Ovo je sve samo ne smiješno.

    Nije da te ne volim…samo kad sam s tobom
    manje mrzim sebe nego s ijednom drugom.
    S njima je sve lako.

    Danima se izbjegavamo da bude mir, a ovo postaje sve veći cirkus.
    U njemu nema naših majmuna, ali imamo najskuplje karte pa još moramo i sudjelovati.

    S tobom je sve…odmjereno zajebano.
    I nekako si ne mogu pomoći.
    Pogotovo kad se praviš nedodirljiva.

    – Daj molim te se ustani i napravi nam kavu – promrmljala si i krenula se istezati kraj mene.
    Jebote… jel’ ti piješ sa šećerom il’ bez?
    Brzinski sam pobrkao.

    Ona pije s dosta šećera, smije se na moje gluposti i totalna je vanilija.
    Ti piješ crnu s mlijekom.
    Gorku, ne prehladnu i jebeš se k’o demon.

    Takav pakao mi s tobom odgovara.
    Sad kad se vratim na početak priče, oduvijek si bila vražja;
    Platila prvu rundu,
    komentirala konobara kojeg si jednom pojebala i
    još mi rekla da ćeš se javit ako me poželiš vidjet,
    jer se meni na faci vidi da ja hoću još.

    Ona pije s dosta šećera, smije se na moje gluposti i totalna je vanilija.
    Ti piješ crnu s mlijekom.
    Gorku, ne prehladnu i jebeš se k’o demon.

    Neki dan si ponovno stavila najdraži parfem.
    Onaj koji si nosila prvih godinu dana…cirkusa.
    Šta je ovo, bokte?!
    Spavamo skupa, pijemo kave, kuhamo i kad si raspoložena – daš mi da te izjebem.

    Ma čekaj malo… Zašto si opet počela stavljati parfem?
    Igraš u nekom novom cirkusu, ha?

    -Matija, ova kava je pregorka. Šta nisi stavio šećera? – požalila si se nakon prvog gutljaja.
    Na autopilotu ti dodajem dvije kockice.
    Čestitam! Uspjela si.
    Ovo ti je službeno najbolja točka.
    A ja sam na kraju samo majmun kojem odgovara gorka kava.