• Hej…kako si?

    -Hej, kako si? – natipkam i gledam u te tri riječi, zarez i upitnik. 
    Više kao da oni gledaju mene.
    S osudom i poniženjem.
    I to ne mojim.
    Već tvojim. 

    Već me strah jer ne znam što bih te sljedeće pitao.

    -Hej…kako si? – možda manje jadno izgleda s trotočjem.
    Volio bih da shvatiš da me sada zaista zanima.
    Jer te to nikada nisam pitao.
    Ni kad bi imala najbolji dan, a pogotovo ne kad bi imala najgori.

    Volio bih da shvatiš da me sada zaista zanima.
    Jer te to nikada nisam pitao.

    Tad bi me najmanje zanimalo.

    Vidio sam kako si inače žilava;
    Tukla si se sa životom i prije.
    Nekad knockout, nekad high-kick.
    A u čeljusti i dalje imaš sve zube…
    Najsjajnije.

    I smijala bi se nakon tog najgoreg dana.
    Kojeg ja ne bih učinio manje lošim ili ga pokušao učiniti boljim.
    Najglasnije bi se smijala.
    S tim najsjajnijim zubima.
    A ja?

    Gledao bih kako si hrabra…
    Neprimjetno te tapšao po leđima i mislio kako se smiješ zbog mene;
    Kako sam dovoljan i prisutan;
    Kako te nikad ne trebam pitati “Kako si?”.

    Tukla si se sa životom i prije.
    Nekad knockout, nekad high-kick.
    A u čeljusti i dalje imaš sve zube…
    Najsjajnije.

    -Jesi možda budna?- mislim da nema glupljih riječi, a te sam jedino odabrao.
    Neću ti ih poslati.
    Ne usuđujem se.
    Možda ne spavaš pa ćeš odmah vidjeti i onda opet neću znati što te dalje pitati.
    Jer nekako je prekasno da te pitam kako si.

    Možda si budna i imaš najbolji dan ikad.
    I opet si iz ringa života izašla kao pobjednica.
    I čestitaju ti.
    Tapšaju po leđima.
    Svi zubi su ti na broju.
    Sjaje kao i uvijek.

    A ja?

    Ja bih htio znati kako si.

  • Ne osuđujem te, ali nemam ni srama

    Ne znam kako se osjećaš.
    Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
    To je jebeno najgore – pretpostavka.
    Pa oboje smo zreli da znamo da su one ubojice realnosti o kojoj se ne priča.
    A o čem’ da s tobom pričam sad?!

    Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
    To je jebeno najgore – pretpostavka.

    -Hej, kako si?- najgluplje pitanje nakon svega.
    Nekad smo tako započinjali razgovor u firmi
    dok smo pravili onu bljutavu kavu i zbijali neumjesne šale o svima oko nas.
    Nismo mislili ništa loše, samo smo se smijali.
    Da, hah…samo to.

    Zvuči jednostavno i mudro, ali bez obzira na jednostavnost i mudrost…
    Nismo razgovarali više od godinu dana.

    Čak i shvaćam zašto je tako.

    Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
    Mislim da si to odavno shvatio.

    Ti si bio moj demon, a ja sam bila tvoj.
    Ma u tvojoj priči bila sam sigurno i gore od toga.
    Samoživa.
    Koristoljubiva.
    Usput ranjena.
    Kurvetina.
    Glupača.
    Manipulatorica.
    I najgore od svega kao takva – bila sam ti najbliža od svih…

    Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
    Mislim da si to odavno shvatio.

    A maknut si se morao kad sam naručila
    jednu tekilu previše u birtiji i izgubila kompas.

    Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
    Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.
    Ne zamjeram ti niti sjever niti jug.
    Što god se tamo odvijalo – valjda je trebalo.

    Kakva epizoda je bila onaj božićni party.
    Često ju poželim reprizirati.
    Al’ tad bih bila neki drugi lik i vrtili bismo neki drugi film.
    Možda. Ne znam. Pretpostavljam.
    A to tako jebeno mrzim.

    Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
    Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.

    Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
    pa se praviti da ćeš biti iskren.
    A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.
    Ali nema veze.

    Barem se igla smirila, a polovi su na svom mjestu.
    Ja preko puta tebe, a ti preko puta mene.
    Možda u novoj epizodi, ali nikako u reprizi.

    Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
    pa se praviti da ćeš biti iskren.
    A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.

    Jer taj film smo već odgledali i nije nam se svidio.
    A jebiga, sami smo krivi za scenarij.
    Naruči tekilu i ne pretpostavljaj.
    Jer nakon svega to bi bilo najgluplje napraviti.