• Dobro je…

    I kad shvatiš da nisi ono što su htjeli da budeš,
    A ono si što oni sada žele biti, pomisli – dobro je.
    Mislim, ionako ste se oduvijek slagali,
    ali oko toga kako se ne slažete i – dobro je.
    Pa shvatiš onda kako nekog još uvijek voliš, ali ti se ne sviđa i – dobro je.
    Ma zapravo…
    Najbolje je!

    Ne isplati se postavljati pitanja na koje odgovora nema,
    A kad to shvatiš – dobro je.

    Pa shvatiš onda kako nekog još uvijek voliš, ali ti se ne sviđa i – dobro je.

    Ispostavi račun demonima, naplati im točno i ne računaj na napojnicu.
    Oni jedino mogu doći po kamate – usred noći dok jebeš nekoga kog’ ponovno voliš;
    S kim si gol i crtaš im po leđima kućicu u cvijeću.
    S kim dugovi imaju smisla, a tišina još više.
    Kome bi oprostio i da ne odabere tebe.
    Tko misli na tebe dok čita ovo.

    Opasno je kad su kamate takve.
    Jer ti si ipak glavnica. 

    – Dobro je vidjeti da se smiješ – reći će ti iskreno, a lice će imat izraz “Napokon”.
    I ne brini se – smij se dok te obrazi ne zabole, al’ pazi da te ne okrene gin.

    Ispostavi račun demonima, naplati im točno i ne računaj na napojnicu.
    Oni jedino mogu doći po kamate – usred noći dok jebeš nekoga kog’ ponovno voliš

    Postaneš hrabar tek nakon trećeg, al’ na prva dva bi volio da te tuče.
    K’o 2×2.

    Znaš dobro da kad sjediš u zadnjoj klupi da vidiš sve:
    I one koji prepisuju i koji prečvrsto drže gumicu za brisanje.
    Birao bi novo mjesto, ali zapravo – tamo se najviše zabavljaš.
    I ponekad boli.
    I ponekad je jadno.
    Kad učiš više od svih, nemaš šalabahter i trudiš se shvatit nepoznanice.

    – Jebem ti jednadžbu! – ljutiš se i razbijaš.

    Znaš dobro da kad sjediš u zadnjoj klupi da vidiš sve:
    I one koji prepisuju i koji prečvrsto drže gumicu za brisanje.

    Ma strpi se…
    Prebaci nepoznanice desno, a sve ostalo ostavi lijevo.
    Zaboravi postojeće formule…
    Jer one nisu tvoje.
    Ama baš nijedna.

    I onda shvatiš da su nepoznanice uvijek tu, a rješenja nema na prvu.
    I dobro je.
    Sjediš u zadnjoj klupi s osmijehom dok kidaš gumicu za brisanje na komadiće.
    I dobro je.
    Praviš treći gin-tonic utorkom navečer i ne znaš jel’ okus gorak ili sladak.
    I dobro je. 

    Al’ kad shvatiš da više ne postavljaš pitanja i demonima zaračunaš kamate…
    E, tad je najbolje.