• Deset minuta previše

    – Daj mi samo deset minuta – zatražio je napola nelagodno.
    To je bio njegov stil – napola.
    Napola se ispričavao, napola je jebao i napola je bio stvaran.
    – Dobio si deset previše –  uslijedio je njezin odjeb.
    Direktan i cjelovit.
    Poslijednji put.

    To je bio njegov stil – napola.
    Napola se ispričavao, napola je jebao i napola je bio stvaran.

    Bio bi to još jedan pokušaj isprike da bi do kraja te agonije postao sarkastičan.
    Probao bi to odraditi u Ripperovom stilu, ali ispalo bi jadno.
    Nakon deset minuta koje je molio.

    Skupi oprosti i jeftina grižnja savjesti.
    Na čiji račun?!
    Sve fiskaliziraš prije prvog gutljaja.
    Ništa više ne ide ispod stola.
    Samo nevidljivo diranje i tiho stenjanje.

    Koje ne traje ni deset minuta.

    – Gledaj, to što ti misliš da si čula…- sad je krenuo strategijom krivice.
    Čuješ jedno, pomisliš drugo, ispadne treće.
    Pa znaš već kako ta manipulacija ide.
    – Ma odjebi više – konačno je rekla.
    Ovoga puta trebalo joj je manje od deset minuta.

    Ništa više ne ide ispod stola.
    Samo nevidljivo diranje i tiho stenjanje.
    Koje ne traje ni deset minuta.

    I to malo minuta bilo je previše.
    Previše za malo ljubavi.
    Previše za neuglađeni sarkazam.
    Previše za pokušaje isprike…

    A definitivno previše za loših “napola”.