Ovog puta piše on

S ljudima poput tebe

Nisam se htio ni zaustavit kad sam vidio koliko toga pružaš.
Možda sad zvuči malo sebično.
Ma…neću ti lagat.
Bilo je dosta sebično.
Samoživo pomicanje tvojih granica.
Koje ja, bojim se, nikada nisam ni imao s ljudima.

Pogotovo ne s ljudima poput tebe.
Volio bih da sam ikada znao drugačije.
Ali ljudi oko mene, jednostavno…su bili svi bez kojih sam mogao.
I to sam dobro znao.

Bilo je dosta sebično.
Samoživo pomicanje tvojih granica.
Koje ja, bojim se, nikada nisam ni imao s ljudima.

Jer željeti moći sve sam…
Nije bio izbor koji sam donio namjerno.
Ali sam u njemu namjerno ustrajao.

Visoko sam letio s tobom…
I to baš na visine koje su mi trebale.
Tamo sam shvatio da gubim zrak jer si me toliko nasmijavala…
Baš si to znala.
Kao da si neka komičarka.

Jer željeti moći sve sam…
Nije bio izbor koji sam donio namjerno.
Ali sam u njemu namjerno ustrajao.

A kad je krenuo slobodan pad…pala si samo ti.
I još sam te krivio što nemaš padobran.
Misliš da ću se za to ispričati?

…što nisam bio osoba za koju si me procijenila?
…što si na trenutke bila toliko iskrena da me sada malo sram koliko sam ja bio neiskren?

Jer moći sve sam ima visoku cijenu koju svi drugi plaćaju.
A ti si pokupila sve račune nakon runde i još ostavila napojnicu.

Pa i da hoću, ne znam kako bi to trebalo zvučati.

Jer moći sve sam ima visoku cijenu koju svi drugi plaćaju.
A ti si pokupila sve račune nakon runde i još ostavila napojnicu.
Pio sam i s gorima od sebe, ali i boljima.
Ali s ljudima poput tebe…
nikad nisam znao.

Ni piti ni voljeti.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)