Ovog puta piše on

Posve sebična

Nikad te nisam trebao.
Mislim da je veći problem bio što te nisam želio.
Onako kako si ti mene…
Onako kako ja nikad nisam mogao tebe.
Priznajem.

Tek ponekad bi mi odgovaralo da budeš u mom kalendaru.
Onda bi me manje boljelo što tamo nije nitko.
Osim tebe.

Nikad te nisam trebao.
Mislim da je veći problem bio što te nisam želio.

Jedino što sam ikad trebao je pljesak;
Da me tapšaju po ramenu i vide kako sam velik
I da onda shvate koliko su svi oni mali.
Miševi.

Sve dok si jednom nisam odvalio šamar.
Brz. Precizan. S cijelim dlanom.
Pomalo perverzno kad shvatim da sam upravo takve tebi davao;
I kad bi htjela i kad ne bi.
Usred seksa ili usred svađe.

Jedino što sam ikad trebao je pljesak;
Da me tapšaju po ramenu i vide kako sam velik
I da onda shvate koliko su svi oni mali.

Mene moj nije bolio koliko bi ti vjerojatno htjela.
Ne zamjeram jer bolje sigurno ni ne zaslužujem.

Samo gore.

Malo mi je sad žao što ti ne bi ni krv obrisao,
al’ na kraju krajeva…
Sve bi poslušno polizala.
I to mi se sviđalo.

Ne zamjeram jer bolje sigurno ni ne zaslužujem.
Samo gore.

Uvijek bi se pobrinula za svoj i moj nered.
Suviše odgovorna i nesebična.
Bila bi ista – obučena ili svučena.
Čini mi se da sam oduvijek htio da budeš sve,
samo ne obična.

A najviše bi mi odgovaralo da si bila
Posve sebična.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)