Ovog puta piše on

Poludobar

Opet gledaš kroz mene dok srčemo kavu iz najdražih šalica.
Jedna je iz Londona, druga iz Istanbula.
Čekaš da ti kažem nešto što nikad nećeš čut’.
Nisam ja toliko loš, koliko se zapravo ne trudim biti dobar.

A to je jednostavno tako.
Ne želim se mijenjati.

Danas si se puno smiješila dok si tipkala po mobitelu.
Dugo te nisam vidio takvu.
Je l’ ti onaj oženjeni kolega opet poslao poruku?
Jebe li te s riječima kojih se ja nikad nisam mogao sjetiti?
Predivna si.

Nisam ja toliko loš, koliko se zapravo ne trudim biti dobar.

I njegovu ženu nasmijava netko drugi.
Vjerojatno to ni ne zna pa je u svojoj glavi veliki igrač.
Ili ga jednostavno nije briga…
Je li mene briga?
To nije važno kad se ovako smiješ.

Al’ kad smo već kod toga…
Koji kurac i dalje svako jutro srčemo kavu iz tih jebenih šalica
koje smo kupili na mjestima gdje smo bili sretni?
Ova moja iz Londona ima izlizanu ručku, a ti si već jednu svoju razbila…
Skoro meni o glavu, hah, ali priznajem…zaslužio sam.

Je l’ ti onaj oženjeni kolega opet poslao poruku?
Jebe li te s riječima kojih se ja nikad nisam mogao sjetiti?
Predivna si.

Prestao sam primjećivati koliko si lijepa, čak i kad raščupana ideš do pekare.
Prestao sam te grliti s leđa dok pereš suđe. A zašto bih?!
Čim obrišeš ruke dohvatiš jebeni mobitel.
Prestao sam te nasmijavati, jer…draga, ionako sada on ima svojih pet minuta.

Gubim li te?
Možda.

Sinoć nisi došla kući s posla, ali znao sam da ćemo ujutro piti kavu iz naših šalica.
Ja iz one londonske, ti iz istanbulske i bit će tiho.
Čekam da se nasmiješ nakon njegove prve poruke za dobro jutro
pa da mi prigovoriš za neku pizdariju za koju nemam opravdanja.
I to se neće promijeniti.
Takav sam ti ja… oduzmi mi sve najgore i dalje nisam dovoljno dobar.

A za tebe, u najboljem slučaju – poludobar.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)