Ovog puta piše on

Ono što nam inače nedostaje

Baš kad sam mislio da sam odigrao sve poteze u “Čovječe, ne ljuti se!”,
bacila si kockicu i dobila šesticu.
Izlazi van!
Neustrašivo si istjerala pijuna i krenula me loviti.
Skoro sam došao do kućice, a tamo…

Tamo nas čeka šah.

Nemam unaprijed spremne poteze.
Ni za lovca.
Ni za topa.
Ni za kraljicu.
Ali zato ti imaš za sve barem tri koraka unaprijed.
I možeš sve odigrat sama.
Svjestan sam toga i ne brinem se.

Nemam unaprijed spremne poteze.
Ni za lovca.
Ni za topa.
Ni za kraljicu.

Neću se ljutiti.
Bit’ ću strpljiv i čekat svoju šesticu u partiji “Čovječe”.
Ne preostaje mi ništa drugo.

Shvaćaš li da ako dobijem više njih da si moja?
Valjda je samo meni to prošlo glavom.

Jer dok ideš prema kućici vidim da misliš o potezu kraljice.
Hoće li sjebat’ kralja ili će ju pogodit top?
Koliko poteza treba za matiranje?
Što će bit s lovcem?

Shvaćaš li da ako dobijem više njih da si moja?
Valjda je samo meni to prošlo glavom.

Pitaš se to sve, a nismo ni dovršili “Čovječe”.

Ja bacam.

Šest.

Vani sam, a ti si ispred mene.

Bacam ponovno.

Pet.
Na korak do tebe, al’ sad si ti na potezu.

Baci kockicu.
Prekini se bojati.
Za šah će biti vremena,
ali daj dovrši jebeni krug jer ja poteze za “Čovječe ne ljuti se” više nemam.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)