Život priča, ja pišem

O jednoj prijateljici

Dobro mi ide s riječima…barem tako kažu.
Katkad ih je teško odabrati.
Pogotovo za ljude.
Jer najbolji zaslužuju najbolje riječi, a to teško pronalazim.
I ljude i riječi.

Ti si jedna od njih!
Imala sam tu sreću sasvim slučajno te pronaći.
Mislim zapravo da si ti mene pronašla, ali više od toga…
Vjerovala si u mene i brinula.
Kad ja nisam.

Jer najbolji zaslužuju najbolje riječi, a to teško pronalazim.
I ljude i riječi.

Kad nisam htjela jesti.
Kad nisam mogla shvatiti.
Kad nisam bila dobra.
Prema sebi. 

Ranjena i bez kompasa.
Ali nikad bez cilja!
To si uvidjela odmah.

Mislim zapravo da si ti mene pronašla, ali više od toga…
Vjerovala si u mene i brinula.
Kad ja nisam.

– Pa nisi ti u izlogu da se pored tebe netko šeće i
uzima samo što mu se sviđa! – probala si mi objasniti,
a mene je toliko bolilo da sam htjela razbiti i izlog i lutku.
Da se barem malo rasječem tim staklom pa da nešto drugo počne boliti.

Nikad to neću zaboravit…
Ti trudna piješ toplu čokoladu sa šlagom, a ja plačem i pokušavam razumjeti.
Nešto što si ti odavno shvatila.
Hah, bolje rečeno – doktorirala.

– Pa nisi ti u izlogu da se pored tebe netko šeće i
uzima samo što mu se sviđa! – probala si mi objasniti,
a mene je toliko bolilo da sam htjela razbiti i izlog i lutku.

Nemam puno žena oko sebe, ali ne vlastitim odabirom.
Ti si jedna od onih koja je odabrala mene.
A ja se nadam da ću još dugo godina imati privilegiju birati tebe.
Za člana svoje nepokorene vojske i prijateljicu za gin-tonic petkom navečer.

Malo mi je glupo što ti jedino mogu reći hvala.
I znaj da je to najmanje što od mene zaslužuješ.
Jer kad sam bila loša prema sebi, ti si nesebično bila najbolja prema meni.

A za najbolje ljude, hah…
Rekla sam ti – najteže je pronaći najbolje riječi.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)