Život priča, ja pišem

Ne osuđujem te, ali nemam ni srama

Ne znam kako se osjećaš.
Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
To je jebeno najgore – pretpostavka.
Pa oboje smo zreli da znamo da su one ubojice realnosti o kojoj se ne priča.
A o čem’ da s tobom pričam sad?!

Želim razumjeti i ne želim pretpostavljati.
To je jebeno najgore – pretpostavka.

-Hej, kako si?- najgluplje pitanje nakon svega.
Nekad smo tako započinjali razgovor u firmi
dok smo pravili onu bljutavu kavu i zbijali neumjesne šale o svima oko nas.
Nismo mislili ništa loše, samo smo se smijali.
Da, hah…samo to.

Zvuči jednostavno i mudro, ali bez obzira na jednostavnost i mudrost…
Nismo razgovarali više od godinu dana.

Čak i shvaćam zašto je tako.

Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
Mislim da si to odavno shvatio.

Ti si bio moj demon, a ja sam bila tvoj.
Ma u tvojoj priči bila sam sigurno i gore od toga.
Samoživa.
Koristoljubiva.
Usput ranjena.
Kurvetina.
Glupača.
Manipulatorica.
I najgore od svega kao takva – bila sam ti najbliža od svih…

Ne osuđujem te, ali nemam ni srama.
Mislim da si to odavno shvatio.

A maknut si se morao kad sam naručila
jednu tekilu previše u birtiji i izgubila kompas.

Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.
Ne zamjeram ti niti sjever niti jug.
Što god se tamo odvijalo – valjda je trebalo.

Kakva epizoda je bila onaj božićni party.
Često ju poželim reprizirati.
Al’ tad bih bila neki drugi lik i vrtili bismo neki drugi film.
Možda. Ne znam. Pretpostavljam.
A to tako jebeno mrzim.

Svatko je otišao na svoj pol, a igla…
Vrtila se vrtila i onda nas jebeno izbola.

Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
pa se praviti da ćeš biti iskren.
A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.
Ali nema veze.

Barem se igla smirila, a polovi su na svom mjestu.
Ja preko puta tebe, a ti preko puta mene.
Možda u novoj epizodi, ali nikako u reprizi.

Radije ću biti hrabra i pitati te “Kako si?”
pa se praviti da ćeš biti iskren.
A u pravilu znam da to još ne zaslužujem.

Jer taj film smo već odgledali i nije nam se svidio.
A jebiga, sami smo krivi za scenarij.
Naruči tekilu i ne pretpostavljaj.
Jer nakon svega to bi bilo najgluplje napraviti.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)