Život priča, ja pišem

Ljubav nije pokušaj

– Lako je odustati – kažu mnogi dok pripremaju teren osude.
Uokviren jasnim linijama tuđih granica gdje se svi osjećaju sigurno.
Svi osim tebe, zar ne?
Tamo ne voliš igrati jer nikada ne pogađaš.
Tamo se redaju samo auto golovi.

Ipak … ne moraš odustati da izgubiš sve, a to ti se nitko ne usudi reći.
Ono što ti pripada, ostaje tvoje čak i kada ti svi od reda broje.
Odlaze samo oni koji nikada nisu bili tvoji.
Ni ne moraju ostati – na pola puta dolaze samo napola ljudi.
A napola čudovišta.

Ipak … ne moraš odustati da izgubiš sve, a to ti se nitko ne usudi reći.
Ono što ti pripada, ostaje tvoje čak i kada ti svi od reda broje.

– Zlo postoji – odgovorno tvrdim dok se trudim vjerovati u dobro.
Čije? Još ćemo vidjeti.
Jer sto ljudi je barem dvjesto ćudi, a moja i tvoja je tek jedna od njih.
Griješi se nekad bez povratka i tu kad priznaš – nema pola praštanja.
To je samo ljudski – griješiti i tražiti oprost kad to više nije opcija.
Ni napola.

– Rijetki nađu rijetke – uvjeravaju me.
– Ali to se rijetko događa – kažem pa zaključim da rijetki češće nađu česte.
One prečeste.
Zbog kojih rijetki sumnjaju da rijetki i dalje postoje.
I da vole.
Kako česti ne znaju jer prečesto pokušavaju ljubav.

A ljubav nije pokušaj.
Ali rijetkima s čestima postane promašaj.
– Ona postoji – vjerujem opet.
– Rijetko – potvrdno kimne glavom pa pomislim:
“To je bolje nego često”.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)