Život priča, ja pišem

Fine uvrede i kratki razgovori

– Zdravo, mislim da se još ne znamo – pružam ti ruku pomalo bahato i kimnem glavom.
Tako uvijek nastupim – rukujem se jače od pola muškaraca koje znaš,
prva tema je o tebi, a onda ću ti vješto ispričati o sebi.
Tek toliko da ti budem simpatična.

Probat ću se nasmijati.
Probat ćemo imati malo zanimljiviji razgovor od jelovnika pred nama
i tražit ćemo način da sve ovo pretvorimo u anegdotu.

Tako uvijek nastupim – rukujem se jače od pola muškaraca koje znaš,
prva tema je o tebi, a onda ću ti vješto ispričati o sebi.

Nudim ti poluzanimljive priče iz svog života jer kad bi čuo prave,
jedna butelja bila bi premalo.
Vjeruj mi, znam o čemu pričam.
… jer riječi mi ne fali, a mogu i popit’.

Sad se već trudim da mi opstaneš u očima kao potencijal.
Jebiga…tvrdo, al’ nećemo se lagat.

Pa nismo u braku.

– Smatraš li se ambicioznom osobom? – znatiželjan si, a ja se pokušavam sjetiti
kad si vidio moj životopis pa da se igramo da/ne upitnika.
Kakvo glupo pitanje. Zar zbilja netko na to kaže “ne”?
Najradije bih zijevnula, nimalo suptilno i pomalo degradirajuće.

Sad se već trudim da mi opstaneš u očima kao potencijal.
Jebiga…tvrdo, al’ nećemo se lagat.

K’o što rade ljudi u braku.

– Imam puno za pisati večeras – pokušavam s izlikom završiti večer
jer shvaćam da nećemo naručiti još jednu butelju,
a u našem razgovoru to mi je jedina ambicija.
– Ah da, za nekoga tko živi od riječi, malo si nerječita – primjetio si.

– Iskreno? – započnem prije najfinije uvrede koju ćeš dobit …

Najradije bih zijevnula, nimalo suptilno i pomalo degradirajuće.

– Mislim da sam imala prevelika očekivanja – slijedi neobična tišina.

K’o i ona u braku kad se to prekasno otkrije.
…kad nju svaku večer boli glava.
…kad on plaća članarinu za teretanu u koju ne ide.
…kad se pretvaraju da se vole.

A ja, ako išta, barem imam ambiciju za fine uvrede i kratke razgovore.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)