Život priča, ja pišem

Dobro je…

I kad shvatiš da nisi ono što su htjeli da budeš,
A ono si što oni sada žele biti, pomisli – dobro je.
Mislim, ionako ste se oduvijek slagali,
ali oko toga kako se ne slažete i – dobro je.
Pa shvatiš onda kako nekog još uvijek voliš, ali ti se ne sviđa i – dobro je.
Ma zapravo…
Najbolje je!

Ne isplati se postavljati pitanja na koje odgovora nema,
A kad to shvatiš – dobro je.

Pa shvatiš onda kako nekog još uvijek voliš, ali ti se ne sviđa i – dobro je.

Ispostavi račun demonima, naplati im točno i ne računaj na napojnicu.
Oni jedino mogu doći po kamate – usred noći dok jebeš nekoga kog’ ponovno voliš;
S kim si gol i crtaš im po leđima kućicu u cvijeću.
S kim dugovi imaju smisla, a tišina još više.
Kome bi oprostio i da ne odabere tebe.
Tko misli na tebe dok čita ovo.

Opasno je kad su kamate takve.
Jer ti si ipak glavnica. 

– Dobro je vidjeti da se smiješ – reći će ti iskreno, a lice će imat izraz “Napokon”.
I ne brini se – smij se dok te obrazi ne zabole, al’ pazi da te ne okrene gin.

Ispostavi račun demonima, naplati im točno i ne računaj na napojnicu.
Oni jedino mogu doći po kamate – usred noći dok jebeš nekoga kog’ ponovno voliš

Postaneš hrabar tek nakon trećeg, al’ na prva dva bi volio da te tuče.
K’o 2×2.

Znaš dobro da kad sjediš u zadnjoj klupi da vidiš sve:
I one koji prepisuju i koji prečvrsto drže gumicu za brisanje.
Birao bi novo mjesto, ali zapravo – tamo se najviše zabavljaš.
I ponekad boli.
I ponekad je jadno.
Kad učiš više od svih, nemaš šalabahter i trudiš se shvatit nepoznanice.

– Jebem ti jednadžbu! – ljutiš se i razbijaš.

Znaš dobro da kad sjediš u zadnjoj klupi da vidiš sve:
I one koji prepisuju i koji prečvrsto drže gumicu za brisanje.

Ma strpi se…
Prebaci nepoznanice desno, a sve ostalo ostavi lijevo.
Zaboravi postojeće formule…
Jer one nisu tvoje.
Ama baš nijedna.

I onda shvatiš da su nepoznanice uvijek tu, a rješenja nema na prvu.
I dobro je.
Sjediš u zadnjoj klupi s osmijehom dok kidaš gumicu za brisanje na komadiće.
I dobro je.
Praviš treći gin-tonic utorkom navečer i ne znaš jel’ okus gorak ili sladak.
I dobro je. 

Al’ kad shvatiš da više ne postavljaš pitanja i demonima zaračunaš kamate…
E, tad je najbolje.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)