Život priča, ja pišem

Dobar, loš, zao, ja…

Mjesto sastanka: ispod sata.
Vrijeme sastanka: kad dođe.
Ni sama ne znam po koji put ne dolazi na vrijeme.
Malo postaje neugodno. Sad se već i Godot smije.
Jedno od nas dvoje ima doktorat iz čekanja, a drugi iz nepotrebne tolerancije.
Kakav duo, ha?!

Znaš onaj trenutak kad shvatiš da više nemaš pravih pitanja za postaviti?
Eh čitatelju… dođe i trenutak kad više nemaš pravih odgovora.
Ne zato što ih ne znaš ili se ne trudiš, već šutnja postaje dovoljna.
Bolje je postati stranac, nego neprijatelj, a igrati se prijateljstva s inhibicijom je omalovažavajuće.

Ni sama ne znam po koji put ne dolazi na vrijeme.
Malo postaje neugodno. Sad se već i Godot smije.

“Ne možeš ti bit’ loš prema meni, koliko ja mogu biti dobar prema tebi”…
Kakva lažna mantra, čitatelju, da nas zaslužuje netko kome kazaljke na satu idu u suprotnom smjeru.

Jedno neriješeno zagrijavanje uz “Čovječe, ne ljuti se”, a onda kreće šah.

Tvoja kraljica ide po mog lovca, a topovi više nikog ne brane.
Koga uopće zanima gdje se kreće kralj?
Na tom polju stoji potpuno sam.
Eh, ‘ko ti kriv…
Šah.

Bolje je postati stranac, nego neprijatelj,
a igrati se prijateljstva s inhibicijom je omalovažavajuće.

Istina je, čitatelju, da ponekad trebamo više od 16 polja da stvari dođu na svoje.
Jer nemaš sve razrađene poteze i želiš se prepustiti igri;
Jer u početku je uvijek zabavno, dok to ne prestane biti;
Jer shvatiš da ne može nitko bit loš prema tebi, koliko ti možeš prema sebi;
A onda jebiga, ‘ko ti kriv…
Mat.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)