Život priča, ja pišem

Bok tata…

Bok tata…
Opet vjerojatno neću doći za produženi vikend.
Nisam sigurna ni hoću li doći za Božić. Oprosti. Znaš da mi je gužva.
Ovo je velik grad i vrijeme, katkad mi se čini, da drugačije teče.
Ma ne opravdavam se…samo ti valjda želim reći da si mi u mislima.

Sjećam se kako si me kao malu zvao svojim ponosom…nekad bih ti se popela u krilo i zagrlila bih te svojim malim rukama pa bi mi dao pusu, ali bi me zasmetala tvoja brada od tri dana i brzo bih se izmigoljila. Često bih se bojala da ćeš pomisliti da te ne volim pa da zato bježim.
Mene je samo jako smetala ta tvoja brada.

Ovo je velik grad i vrijeme, katkad mi se čini, da drugačije teče.
Ma ne opravdavam se…samo ti valjda želim reći da si mi u mislima.

Nekad bih postavljala preteška pitanja i još uvijek pamtim svaki tvoj uzdah prije odgovora kojeg nemaš spremnog. Ne zamjeram ti to. Ti si samo čovjek.
Mislim da si radio najbolje što si znao i imao najbolje namjere.
Baš kao i svi mi.

Danas si prošao Zagrebom i nismo se stigli vidjeti.
Baš kao i onaj dan kad si išao na Pantovčak preuzeti odlikovanje od Predsjednice.
Možda nikad nisam rekla, ali želim da znaš da sam tako ponosna na tebe.
Na sve borbe koje si izborio. Na sve zastave na pola koplja koje su tamo morale biti.

Znam da te muči što ne radim u struci, ali oprostit ćeš mi jer sam ja sretna.
Znam da ti nije pravo što sa strane radim još dva posla, ali tata…meni to nije krivo.
Znam da si šokiran tetovažama i ne poznaješ taj dio mene.
Čini se da postoji jedan dio mene koji se razvio u ovim godinama razdvojenosti.
Molim te, nemoj to zamijeniti sa sebičnošću ili fazom.

Znam da te muči što ne radim u struci, ali oprostit ćeš mi jer sam ja sretna.

Znam da te ne moram više tražiti odobrenje za pokušaje i pogreške.
Samo želim da također znaš da sam svjesna da brineš. Svaki dan.
Iako nisam ona curica od 18 godina koju si ostavio u Zagrebu i koja je u prvih pola sata skoro završila pod tramvajem, negdje duboko u sebi jesam ona djevojčica koju si zvao ponosom i koja bi ti dala pusu u obraz dok bi me svrbila tvoja brada od tri dana.
Ona nikad neće nestati. Nadam se da to znaš.

Sjećam se kako si mi probao objasniti nakon zadnjeg prekida da je u redu nekoga izgubiti, ali se moram pobrinuti za sebe da mi ne treba tri terapeuta nakon što netko odluči otići iz mog života.
Zvučao si kao pravi stručnjak za odlaske.
Zapravo, žao mi je zbog toga.
I ujedno, hvala ti zbog toga.

U biti, sad već moram ići. Kasno je, a meni se malo sad muti pred očima.
Probat ću doći za Božić i povesti Costu. Možda padne snijeg pa odemo svi preko kod zoološkog šetati. Dotad, znaj da od mene imaš pusu u obraz bez obzira koliko dugo se nisi obrijao.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)